fromoutofnowhere

subota, 02.06.2007.

afera "jubito"

Ministru Kirinu kao da nikada nije dosta javne sramote. Njegove izjave predstavljaju "beskrajno veselje i radost korisnika Interneta". Očito se Kirin jako zabrinuo za svoj image kada si je dao truda saznati tko stavlja dotične fimiće na "jubito". Opet nije baš razmisljao o tome što govori, kada je na sebe svalo optužbe za ilegalno pretraživanje servara i to još američkog servera.

Optužio je članove SDP-a za stavljanje tih filmića, što je izazvalo burnu reakciju zastupnika SDP-a koji su napustili saborsko zasjedanje.
Kako je ovo Hrvatska, nitko se nije udostojio provjeriti kako je Kirin došao do te informacije i je li uopće došao do nje jer kao što je kasnije izjavio u pokušaju opravdavanja svojih nepromišljenih izjava- to se prica u javnosti. Nedozvoljeno pretraživanje servera je kažnjivo djelo i te kazne bi se trebale provoditi.
Koliko god to pokušavala negirati, ja sam svojevrsni ovisnik o internetu i ovakve stvari me osobno pogađaju. Zanima me zašto je on ostao nekažnjen i zašto nije bar pokrenuta nekakva istraga.

Da bi legalno došao do takvih informacija Kirin je trebao dobiti odobrenje istražnog suca temeljem naloga o kaznenom djelu, zatim kontaktirati vlasnika licence You Tubea, korporaciju Google, i to službenim policijskim putem, koji bi mu potvrdili da IP adresa pripada članu SDP-a.
Je li Kirin zaista napravio tako složenu operaciju da bi prokazao SDP-ovca koji ga ismijava, ili je samo blefirao pokušavši ublažiti reakcije javnosti koja mu se smije i rekao da zna da je to stvar predizborne kampanje koju provodi SDP, a da nije zapravo napravio očigledno protuzakonitu akciju u koju je upleo suce, policiju, tajne službe i Google.

02.06.2007. u 18:08 • 1 Komentara • Print • # • ^

petak, 04.05.2007.

Politički komentari mlade djevojke...ili kako umiru ideali?!

Mislim da bi bilo krajnje vrijeme da nešto napišem pa evo...slijedi moj novi post...tema još nije definirana...videt ću kuda me misli odvedu...
Moram odmah utvrditi jednu stvar...ne želim pisati o Račanovoj smrti. Naime čovjek je umro i imajmo malo poštovanja i pustimo ga na miru...nismo ga poznavali, premladi smo da bi osjećali neku emotivnu vezu s njim, a prestari da bi jecali jer je umro striček s televizije...u zadnje vrijeme sam pročitala previše hvalospjeva i tužaljki...i to iz potpuno neprimjerenih izvora...pa odbijam biti jedna od navedenih...najviše što možemo je izraziti mu poštovanje jer je bio velik čovjek i političar i pustimo tugovanje onima koji na to imaju pravo.
Vise me zabrinjava sadašnje stanje u SDP-u i utjecaj na predstojeće izbore.
Dosta mi je teško to komentirati, jer nažalost nisam bas upućena u odnose unutar SDP-a. Za kojih mjesec dana bira se novi predsjednik stranke, zasad se kandidirao gospon Milanović, jedan mladi, svježi političar. Nemam previše informacija o njemu, ali ovo malo što sam pročitala ostavilo je pozitivan dojam. Ne znam je li to iz pravih razloga ili sam jednostavno presretna što se javilo novo lice na Hrvatskoj političkoj sceni, iako je vjerojatno to najispravniji razlog kada se radi o našoj politici, jer to je nešto što nam očajnički treba. Osim toga, Milanović „istrči“ i sa osobnim stavom, a ne samo sa onim krutim stranačkim. Smije li se u našim strankama misliti svojom glavom?! U Račanovom SDP-u da, ali sada…. Najveći problem kod mladog gospona je da zasigurno neće moći održati cjelovitost SDP-a i raspad stranke je neizbježan, ali opet istu stvar možemo reći i za ostale kandidate, samo je u njegovom slučaju ta velika vjerojatnost još veća.
Sljedeći kandidat je Bandić kojeg često suprotstavljaju Piculi tj. stavljaju njih dvojicu kao najveće protivnike. Bandićeva kandidatura je labilna, naime on zapravo ne želi to mjesto već jamstvo da će ga novi predsjednik poduprijeti u njegovim ambicijama. A što reći za jednog markantnog gospodina kao što je Tonino Picula...samo jednu stvar...ne daj Bože većeg zla. Imam veliku averziju prema tom čovjeku, tj. moglo bi se reći da mi je on jedna od najomraženijih ličnosti u Hvatskoj politici. Isplivao je niotkud, ničim izazvan i počeo se napuhano prešetavati po „lijepoj našoj“. Čovjek bi trebao napisati knjigu „ Od tajnice do Ministra vanjskih poslova u 10 koraka“.Ma šta 10! Ispao negdje iz Račanove torbe, a sad misli da ga može zamijeniti! U ovoj situaciji znam samo jednu stvar, ovakvog beskičmenjaka treba pod hitno vratiti u rupu iz koje je isplivao. Ipak je on ministar vanjskih poslova koji će zauvijek ostati poznat kao ministar koji je jednog od istaknutijih ambasadora i iskusnih diplomata dr. Maštruka poslao na burzu rada, otjerao Hidu Bišćevića,te bivšeg i sadašnjeg novinara Vodopiju, a za glasnogovornicu doveo osobu koja je radila u gradskoj rubrici nekih novina i izvješćivala s Dolca. Pa toga nema nigdje osim u Hrvatskoj.
Mislim da je teta Antunović poslijednji kandidat, ona je najistaknutija ili najeksponiranija političarka od prethodno navedenih, ali jednom davno prije imala je problema s mnogim svojim kolegama, a to će joj se sada obiti o glavu. Inače nisam „fan“ ženskih političarki u Hrvatskoj. Kad su one dolazile do tih položaja ženama nije bilo lako kao sada, pretpostavljam da su zato sve ovako malo ogorčene karijeristice.
Ne znam točno čime je izazvana ovolika bujica negativnih osjećaja, ali ovo je blog...pa objektivnost nije potrebna...
Još je jedna osoba u politici koja je negdje u rangu s cjenjenim gosponom Piculom je teta Jaca Kosor. Koja je toliko divna da je za Božić poslala par grama kave svim penzićima rodnog joj gradića u Slavonji. Možete li zamisliti samo sreću moje bake kada je otvorila čestitku i vidjela da joj to šalje „ministarstvo Jadranke Kosor“ . Nadam se da shvaćate ironiju. Naime možda sam usamljena u svojem neznanju, ali nisam znala da postoji nešto što se zove „ministarstvo Jadranke Kosor“ . To je uzrokovalo mnoge polemike u malenom gradiću u Slavoniji i mislim da ishod nije bio u korist tete Kosor. Isti taj dan, dakle na Božić ista ta teta poklonila je televizor lipičkom Domu za nezbrinutu djecu i naravno opet je izjavila da ona donira taj televizor. Pa odakle joj obraz?!? Zar je ona dala novce iz svog džepa za te darove...teško....
Da, dobro ste shvatili, teta Jaca i ja vučemo iste korijene...ajme sramote...i jedino što je učinila za svoj toliko voljeni rodni grad je par dekagrama kave i hrpa prerezanih vrpci i kamena temeljaca. Uskoro će pretvoriti slavonsku ravnicu u kamenjar. Jedino što se nad tim kamenjem nista ne izgrađuje, ništa ne napreduje, i ništa se ne obnavlja osim kuće njene mame, koja nije ni bila u njezinom vlasništvu. Još jedno stanarsko pravo pretvoreno u vlasništvo!
Uviđam da je moja struja svijesti otišla predaleko...odlazim...i koliko god se trudili razni mislioci uvjeriti nas da je pravedan svijet moguć...znanje ubija sve ideale...

Pročitajte i na Pollitika.com

04.05.2007. u 22:49 • 16 Komentara • Print • # • ^

petak, 06.04.2007.

Ako ne možemo promjeniti svijet, promjenimo birtiju!

Ove izborne godine hrvatske stranke su si dale truda, naime političari su otkrili da u politološkom rječniku postoje desnica, ljevica i centar. I tako zadivljeni tim novim otkrićem lijepa naša obogaćena je s još dvije koalicije, "ujedinjenom ljevicom" (koja se očito zalaže za lijevu opciju) i "Jedino Hrvatska" ( predstavlja radikalno desnu opciju), u cijelu tu priču se pokušao upetljati i SDP sa svojim slavnim sloganom "Srce je lijevo" ali nisu shvatili da SDP nije. Vodile su se žustre rasprave oko tog slogana, ponajviše je bilo riječi o tome gdje je zapravo srce, ali to zaista nije niti bitno, lijevo, desno ili u trećoj dimenziji u Hrvatskoj sve se svodi na ista prazna obećanja.

Eto kada sam već počela o tim srcima i dubljim značenjima političkih slogana moram još spomenuti i slogan "Ujedinjene Ljevice" koji je nastao kao odgovor na SDP-ovo dubokoumno "Srce je lijevo". Njihov predizborni slogan glasi: "Srce je na našoj strani". Time pokazuju svoje neslaganje s SDP-ovim pokušajem prikazivanja sebe nekakvom ljevicom. To mi je dalo nadu u stvaranje mali ali prave ljevice u Hrvatskoj, no sreća je bila kratkog vijeka.
Desnica još nije pronašla svoj dobitni slogan, ali mislim da bi bilo u našoj državi ipak bilo najefikasnije da jednostavno kažu thompson je desno i dobili bi izbore. To možda zvuči poražavajuće za hrvatski narod, ali morate priznati da nisam daleko od istine. Političari su odavno izgubili kredebilitet i narod se priklanja nekim alternativnim "političkim" vođama.

Kada se malo udaljite od tih slogana i zagrebete ispod površine vidjeti ćete da dvije najradikalnije koalicije u Hrvatskoj, jedna desne a jedna lijeve opcije, dijele većinu stavova o bitnim političkim pitanjima u Hrvatskoj, kao što su ulazak u EU i NATO. Naime obje strane se protive ulasku u bilo kakve saveze, jedina razlika koju sam uočila je u formuliranju izjava. Čini mi se da je desnica malo agresivnije krenula u ovu kampanju ali ne radeći na kvalitetnom programu već pomalo neprikladno blateći sadašnju vlast, i nazivajući Sanadera i Mesića ništarijama i veleizdajnicima. Neću ulaziti u istinitost takvih izjava, ali smatram da je takvo vođenje kampanje dovelo hrvatsku u situaciju u kojoj je sada i da je potpuno neprimjereno. Narod je nezadovoljan i oni na tako prljav način pokušavaju njima manipulirati, a na njihovim stranicama ni traga nekakvom političkom programu samo propaganda...
Ovdje ne tvrdim da je desnica jedina koja se koristi prljavim metodama vođenja predizborne kamapnje, Ujedinjena ljevica je prati u stopu. Izdali su nekoliko plakata na kojim jako otvoreno ponižavaju ostale stranke. Primjer koji je mene najviše šokirao je plakat na kojemu su tablete, time asocirajući na ecstasy, na kjima su ispisana imena ostalih stranaka. Iznad te slike piše "samo reci ne".
Moje skromno mišljenje je da bi takvo što trebalo biti kažnjivo, jer ako je kažnjivo u marketingu trebalo bi i u nečemu puno važnojem kao što je predizborna kampanja.

Primjetila sam da se u Hrvatskoj već godinama samo izmjenjuju dvije vlade. Mislim da je glavni razlog tome što u Hrvatskoj glasači ne glasaju za neku stranku već protiv one druge. Možda smatraju da se određena stranka opametila u protekle 4 godine ili im je jednostavno dosta tiranije sadašnje vlasti, ali to je upravo ona vlast koje su se jedva čekali riješiti 4 godine prije...i tako se to vrti u krug...bez ikakve nade i smisla.
Uz to je usko vezan još jedan fenomen u Hrvatskoj politici a to je tzv. "crno doba". Naši političari stalno pričaju o crnim dobima pod nekom drugom vlasti i za sve krive one prije...tu se može primjetiti još jedan začarani krug, a narod još ne shvaća da je svako doba, crno doba, i da nam isti ljudi predugo vode državu.
Vrijeme je za promjene, a one ne nastaju same od sebe...
Ali sutra će sve biti bolje...
Sutra će sve biti bolje...
Ma lažem!

pročitajte i na www.pollitika.com

06.04.2007. u 21:13 • 4 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 05.04.2007.

Jedina solucija-Revolucija

Kao što neki od vas možda znaju prošli tjedan održao se anarhistički sajam knjiga i moram vam prenjeti svoje iskustvo s njega jer je na mene djelovao prosvjetljujuće.
Kao i uvijek, tamo sam došla zadnji dan...eto tako da vidim što ima....i ima stvarno svega...između toga „svega“ našla se i pokoja dobra knjiga...ali doslovno pokoja.
Sajam se inače održavao na „cvjetnom“, ali kako je ovo bio zadnji dan, održan je u prostorijama „Zelene akcije“ ( za one koji nisu upućeni to vam je ona ekipa koja pored povećeg paradajiza na napuhavanje dijeli vegansku hranicu i uzvikuje parole „hrana, ne oružje“ ,„meso je ubojstvo“ ,“ne jedi meso, postani aktivist!“ i još mnogo sličnih ). Meni je naime dobro poznata ta udruga jer sam u svojim teenagerskim godinama silno željela biti njihov član i spasiti svijet od zagađenja, ali „nažalost“ tada nisu primali maljoljetnike. Pratila sam svaki njihov prosvijed i potpisivala svaku peticiju, ispisivala prazne parole na improvizirani tanker na Trgu i slično. Nakon izvjesnog vremena veliki vođe Zelene akcije shvatili su da ne postoji mnogo ljudi starijih od recimo 16 koji se još uvijek žele baviti tom vrstom aktivizma pa su ukinuli to pravilo. No, bilo je prekasno za mene. Ostarila sam i moji ideali su se promjenili.
Uglavnom, dok sam se, zbunjena kao i uvijek, probijala kroz sve te knjige, biltene, dredove, rapseve i njihove vlasnike odjevene u krpe koji su, sjedeći na podu, jeli svoju bezmesnu hranu uz nepodnošljiv smrad kanalizacije,osjećala sam se kao uljez tj. kao jedna iznimno zrela i odrasla osoba(napomena: rijetki su takvi trenutci). Nastojeći ih ignorirati, u stvari ne obraćati pažnju na njih, pogledom sam prolazila preko naslovnica gore već navedenih knjiga.
Glavna tema tih knjiga bio je Anarhofeminizam.
Ne znam točno što bi to bilo, ali uz pomoć zdravog razuma i malo logike mogu okvirno zaključiti. Naime anarhofeminizam je sinteza anarhizma koji sam po sebi nema smisla i feminizma koji je imao smisla prije stotinjak godina. Malo istražujući taj pokret nisam pronašla nikakvo logično objašnjenje. U njihovom manifestu definira se kao ultimativan i prijeko potreban radikalan pokret, puno radikalniji od bilo koje forme marksizma, a kao sto sam već rekla u prethodnom postu radikalnost i ekstremizam vode katastrofi. Te drage tete smatraju da je anarhizam logičan izraz feminizima. I tako, sukladno stavovima anarhista žele srušiti vojsku, crkvu i na kraju „bandu naoružanih muškaraca koji sebe nazivaju vladom“ te samim time i državu, ali tu se razilaze anarhizam i anarhofeminizam. Nakon što drage tete sruše sve te ustanove kojima dominiraju zli muškarci (da ne zaboravimo tu spada i sama država) one žele stvoriti „Socijalističko Sestrinstvo“ , društvo u kojem su svi ljudi jednaki i u kojem cijelo društvo zajedno djeluje u korist nekih zajedničkih interesa, razuma i kreativnosti. U svoj toj parodiji na politički pokret spominje se i neki „womankind“. Naime, „mankind“ je riječ koja ponižava žene, ajde to im još možemo oprostiti, ali „womankind“ jednako toliko ponižava muškarce koliko i „mankind“ žene.
Znači da u tom utopijskom društvu nema mjesta za muškarce i opet nastaje nejednakost čime cijela teorija o „Socijalističkom Sestrinstvu“, naglasak na sestrinstvu, pada u vodu.
I nakon svega ovoga što sam pročitala pitam se kako takav pokret koji u svojim osnovnim tezama proturječi sam sebi može biti toliko prihvaćen u svijetu da ljudi izdaju brojne knjige o njemu. Što nije u redu s ženama koje u 21. stoljeću još uvijek ne mogu shvatiti da postoje fizičke razlike između muškaraca i žena?! Rijetke su žene koje se mogu nositi s radom na baušteli, a još rijeđe one koje to žele. U redu je inzistirati na mentalnoj jednakosti, s time se potpuno slažem, ali položaj žena nije više toliko kritičan da su nam potrebni ovako radikalni pokreti. Oni, kao takvi, ponižavaju ženski rod.
Tužno je što žena da bi postala emancipirana mora odbaciti svoju ženstvenost.

Za one koji žele znati više:
http://www.anarcha.org/sallydarity/Anarcho-FeminismTwoStatements.htm

05.04.2007. u 21:28 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.04.2007.

Religija je opijum za narod

Prije nego sto počnem pisati ovaj post postoje neke stvari koje trebate znati o meni. Inače sam jedna jako mirna i povučena osoba s potpuno liberalnim stavovima. Još u ranom stadiju puberteta sam naučila da se trebam kloniti tema kao sto su religija i politika. Jedno vrijeme sam se čak trudila dokazati ljudima da nisu nastali od Adama i Eve ali moj trud nije polučio nikakav uspijeh. Tako da sada za svoju potpunu neinformiranost krivim svoje okruženje koje me natjeralo da još u mladim danima odustanem od svega i priklonom se potpunom komformizmu. Nekim čudom sada sam na faksu, okružena ljudma koji su upoznati s pojmom evolucije i vrijeme je da razvijem svoju političku svijest jer politika je sada svuda oko nas...na fakultetu političkih znanosti.

Surfajući internetom u ovo lijeno nedeljno popodne naisla sam na net.hr na jedan članak naslovljen "Torinski imam poziva na pokolj ateista". I baš me zanimalo sto su jadni ateisti skrivili muslimanima...naime zbilo se sljedeće -novinari su ušli u torinsku džamiju sa skrivenom kamerom i snimili dotičnog Mohameda Kohaila, čovjeka inače umjerenih stavova, kako propovjeda smrt ateistima. I onda se muslimani čude što ih se krivi za svo zlo u svijetu. Islam je prozor u 7 stoljeće, religija koja se od svog nastanka nimalo nije promjenila. Ti ljudi žive u sasvim drugome vremenu. I onda se pitam u čemu je problem, u narodu koji ne može prihvatiti nove ideje ili se u njihovoj zajednici stvarno nikada nije rodila niti jedna iznimna osoba koja bi potakla razvoj te religije.

Uglavnom, da se vratim na početnu temu, a to bi bili jadni mali ateisti koji su svoj spas našli u nihilizmu i komformizmu i nikad nikome nisu učinili ništa nažao. Realno gledajući, jeste li ikad vidjeli udruženje ateista koji planiraju osvojiti svijet. Primjetila sam da su oni u zadnje vrijeme često proglašavani izvorom zla u svijetu, muslimani očito izlaze iz mode. Tako je i naš cjenjeni papa Benedikt XVI izjavio da su ateisti zlo, sotone ili nešto slično tome. Tu stvarno nema nikakvog opravdanja jer se katolička crkva polako, ali sigurno razvijala kroz sva ova stoljeća. I sve je bilo podnošljivo u katolicizmu, činilo se da ekstremizam nestaje...i onda je sve palo u vodu. Zastarjeli stavovi našeg novog duhovnog vođe polagano nas vode u križarske ratove broj 2. Papa bi stvarno trebao pripaziti što priča, mozda bi si mogao nabaviti nekog dobrog PR-ovca. Naime, uz to što je izjavio da su ateisti zlo, takvima je proglasio i znanstvenike i postmoderniste, te sve one koji ne priznaju Isusa kao čovjeka i Boga. Time je neizravno u kategoriju zla, sotoninih potomaka itd. svrstao i židove (Isusa smatraju otpadnikom svoje vjere, priznaju da je čovijek ali ne Bog) i muslimane (Isusa smatraju samo Božjim poslanikom, nikako Bogom, jer samo je jedan Bog)

Ne znam kako da više opišem hipokrite zvane Crkva, koja se brani nekim svojim tradicionalizmom. Crkva koja znanstvenike proglasi zlom, a isto tako se njeni dužnosnici liječe u najboljim bolnicama, i ne odbijaju nikakve nove tehnologije ako im to moze spasiti zivot. Prije će dopustiti da milijuni umru od side nego da netko stavi kabanicu na onu stvar...a u isto se vrijeme samoproziva modernom pa kao znak popuštanja trendovima npr. može poništiti brak između dvoje javno eksponiranih supružnika...(svaka sličnost sa stvarnim događajima je,naravno, slučajna...)
I onda se ljudi čude što se više nedjeljom ne ide u crkvu, što se svecenicima zatvaraju vrata pred nosom.

U Islamu ovoga ima puno manje, oni su barem dosljedni sebi i drže se zapovijedi koje ima nalaže njihova vjera, to je osobina koju poštujem kod ljudi, ali sada kada vidim kamo je to njih dovelo počnem više cjeniti načelo kompromisa.

Vjera bi trebala biti privatna stvar, ali odavno je vjera prestala biti samo to. Vjera i politika su postale jedno, što je izrazito opasno, jer svaki ekstremizam izaziva katastrofu, a pogotovo vjerski. Rijetki su vođe koji mogu upravljati pukom koliko to može vjera...i upravo u vjeri nesposobni wannabe diktatori traže pomoć.

Vjerojatno takvih primjera ima u svakoj religiji zato jedino što nam preostaje je vjera u vlastiti zdrav razum.

01.04.2007. u 17:42 • 3 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 22.03.2007.

referendum za NATO

Nato savez osnovan je 4. ožujka 1949. godine kao prepreka širenju Sovjetskoga saveza u Zapadnu Europu. Do propasti Sovjetskoga saveza 1991., sigurnost Europe bila je u središtu i američke vanjske politike i transatlantskih odnosa, a uspostava NATO-a jamčila je mir i demokraciju u Zapadnoj Europi i postavila Sjedinjene Američke Države na mjesto jamca globalne sigurnosti. Prvotni cilj NATO-a je očuvanje mira i sigurnosti svih svojih članica, putem političkih vojnih sredstava u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda. Unutar Saveza uspostavljen je forum u kojem se države članice zajednički savjetuju oko problema koji se javljaju te odlučuju o političkim i vojnim pitanjima što utječu na njihovu sigurnost. Posljedica toga je osjećaj zajedničke i jednake sigurnosti među svim državama članicama bez obzira na njihove državne i vojne kapacitete. Naime, prema članku 5. povelje NATO saveza u slučaju da je jedan član napadnut svaka država članica mora stati u obranu.

Građani Hrvatske za sada percipiraju NATO kao jednu nevažnu asocijaciju za daljnji razvoj Hrvatske te se postotak ljudi koji su za ulazak u NATO kreće oko 30%, čime bi u slučaju da se sprovede referendum za ulazak u NATO neslavno propao. Stoga Vlada razmišlja ući u NATO bez sprovedenog referenduma, na sto su reagirale nevladine organizacije koje su izrazile svoju zabrinutost u pismu upućenom državnom vrhu.
Među pravnim stručnjacima vode se rasprave o tome je li protuustavno uci u NATO savez bez raspisanog referenduma. U ustavu pise da prema članku 141., odluke o udruživanju RH u saveze s drugim državama donose se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi, a na temelju prethodne odluke Sabora dvotrećinskom većinom zastupnika. Gdje se opet javlja pitanje je li NATO samo međunarodni ugovor ili savez s drugim državama. Mišljenja su podjeljena.

Naime, sporni je stavak u odredbi o referendumu u kojoj se navodi da je za izglasavanje potrebna većina glasova, i to ne broja birača koji su pristupili referendumu, već ukupnog broja birača u državi. Što je apsolutno irealno. Taj članak donesen je u doba raspada Jugoslavije da bi se sprječilo ponovno stupanje u slične saveze bez glasa naroda. Ovako postavljenim kriterijima onemogućilo se ponovno uvlačenje u državne zajednice. Politički vrh i ovo može okrenuti u svoju korist i pokrenuti izmjenu ustava što je dugotrajan, zahtjevan i nepoželjan proces.
Ipak po zakonu referendum bi se morao raspisati u slučaju da 10% birača zatraži to od Vlade. Zato se sada iz državnoga vrha pokreće Komunikacijska strategija čiji će cilj uz angažiranje estradnih i sportskih zvijezda biti uvjeriti građane da NATO nije samo vojni savez, već da istovremeno promiče demokratske vrijednosti i zaštitu ljudskih prava. Upitno je kako neki savez čiji piloti imaju običaj bombardirati svatove u Afganistanu širi demokraciju i ljudska prava.

Iako su samo dvije članice NATO-a ulazak izglasale rerferendumom Hrvatska bi trebala slijediti njihov primjer da bi ulazak u NATO bi potpuno legitiman i da ne bi izazvao nezadovoljstvo naroda.Jer u duhu demokracije politička elita trebala bi biti samo produžna ruka naroda, a ne glava koja misli umjesto njega jer tako narod nije ništa doli masa bez vlastite volje, imena i ideja koja tek postaje važna kada je potrebno zaokriziti odredeni broj na izbornom listicu.

22.03.2007. u 17:13 • 1 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 19.03.2007.

izbori u Slavonskom Brodu

Udarna politička vijest postali su lokalni izbori. Točno je da su održani u šestom po veličini gradu u Hrvatskoj, Slavonskom Brodu, ali ipak zaključak da predstavljaju opći rejting stranaka u Hrvatskoj je pretjeran. Moguće je samo zaključiti da se biračko tijelo u Slavoniji mijenja, ali to nije od jucerašnjih izbora, jer je već doslo do promjena u Osijeku i Požegi. No, još važniji zaključak je da će ova predizborna kampanja trajati dugo i da će se sve i svašta koristiti u "predizborne svrhe". Tko će to izdržati?!

19.03.2007. u 21:50 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>